PREMUŽIĆEVA STAZA OD ZAVIŽANA DO ALANA od 20-22.IX.2019. uspješno prohodana s ekipom od nešto manje od 50 planinara uključujući mlade buduće planinare, za koje ako to postanu bit će zasluga voditeljice izleta Jele Knežević, koja je svojim edukacijama i afirmativnošću zdravog života stvarala privlačnu pozitivnu atmosferu.
Večernjim smještajem u hladnjikavu planinarsku kuću na Mrkvištu brzo su zagrijali domaćini toplim gostoprimstvom i vatricom u starinskom šporetu uz čaj.
Subotnje jutro, djelomično obojano bjelinom nama prvoga ovogodišnjeg mraza, otpočelo je doručkom i čajem domaćina kao uvodom u vožnju autobusom do parkirališta podno Krajačeve kuće na Zavižanu. Krenuvši sa hodanjem oko 10 sati i s otvaranjem prekrasnih prizora okolnih livada i šuma izrazi lica svih prisutnih poprimili su zadivljujući izraz.
Projektant i graditelj Ante Premužić nije mogao 1930-1933 g. s ondašnjim budžetom uz podršku ministra Ante Krajača predvidjeti veliku posjećenost tako da su nas na desetak puta zaobilazile ponekad i iste grupe hodača.
Nakon par sati hodanja, dolazimo do odvojka za uspon na vidikovac i vrh Gromovaču od kojeg odustajemo zbog svekolike gužve i nastavkom dolazimo do Rossijeve kolibe-skloništa. Okolne livade preplavljene su planinarima i majkama s djecom tražeći malo odmora, a ujedno pružaju prelijepi pogled na okolne stjenovite uzvisine iza kojih se promalja pogled na naše Jadransko more. Vrijeme predivno za hodanje s izmjenama prikaza kroz šumovite pa zatim stjenovite predjele uz poglede u daljinu na zaštićene i nedostupne Rožanske i Hajdučke kukove.
Desetak mlađahnijih usputno se penju na izazovni vrh Crikvena 1641 m a ostali se spuštaju do nešto šire staze da pričekaju odvažnu ekipu. Nakon odmora i propuštanja već više puta viđenih grupa Slovenaca i neke liječničke ekipe polako dolazimo u predjele gorskih livada s povećavanjem želje da ugledamo krajnji cilj odabrane dionice puta. Zatim ulazimo u šumovite predjele gdje se spuštamo prema domu na Alanu i nakon 6,5 sati sjedamo ispred doma na klupe, uz osvježavajuće pivo promatramo poznata lica koja su nas zaobilazila i sretni gledamo krajičkom oka plavetnilo mora. Autobus nas vraća do našeg prenoćišta u kojem nas čeka topla večera, topli domaćini i razdragana i zadovoljna lica ekipe hodača.
Večer završava kao obično uz druženje, prepričavanjem doživljenoga na putu, duljine petnaestak a po nekima i 20 km, i pjesmom za lagano utonuće u san u sad već toplije sobe.
Nedjeljno jutro malo opuštenije uz doručak i čaj opraštamo se sa domaćinima i krećemo ka Krasnom i Kući Velebita gdje uz multimedijalni prikaz onoga što smo vidjeli hodajući ponovo evociramo i spremamo predrage uspomene za cijeli život.
Oko 12 krećemo ka svojim domovima i uz dva-tri stajanja dolazimo kući oko 18 sati.
Ocjena izleta: organizacija 5 , planinarska zahtjevnost 3,5 i zadovoljstvo 5.
Krešimir Birnbaum
